Veštačka inteligencija i unapređenje krivičnog pravosuđa
Summary
Veštačka inteligencija (AI) sve više dolazi do izražaja u različitim industrijama, od pisanja eseja do predviđanja ishoda na osnovu velike količine podataka. Međutim, integracija veštačke inteligencije u oblast krivičnog pravosuđa je sporija. Ipak, kriminolog sa Univerziteta Klivlend dr. Rejčel Lovelj […]

Veštačka inteligencija (AI) sve više dolazi do izražaja u različitim industrijama, od pisanja eseja do predviđanja ishoda na osnovu velike količine podataka. Međutim, integracija veštačke inteligencije u oblast krivičnog pravosuđa je sporija. Ipak, kriminolog sa Univerziteta Klivlend dr. Rejčel Lovelj pomera granice demonstrirajući kako mašinsko učenje može pomoći u rešavanju niskotehnološkog zločina: silovanja.
Profesor Lovelj je koristila algoritme mašinskog učenja da analizira hiljade izveštaja ovičenih od strane policajaca iz Klivlenda tokom dve decenije u vezi sa slučajevima seksualnih napada. Programirajući računar da meri pristrasnost policajaca u svakom izveštaju, Lovelj je otkrila da jezik koji se koristio u izveštajima može predvideti koje će slučajeve dovesti do uspešnih procesuiranja.
Iznenađujuće, subjektivniji izveštaji, koji su bili puni ličnih detalja žrtava, dovodili su do uspešnijih ishoda. Lovelj sugerira da objektivni izveštaji, koji su pisani sa „samo činjenice“ tonom, nisu uspevali da prenesu brutalnost silovanja. Ovo istraživanje otkriva ograničenja ljudskih istraživača i ističe potencijal veštačke inteligencije u obradi i analizi velike količine podataka.
Skot Murtdžos, zamenik načelnika Policijskog odeljenja Solt Lejk Sitija i doktorski kandidat, takođe priznaje vrednost veštačke inteligencije u istraživanju krivičnog pravosuđa. Njegovo nedavno istraživanje je koristilo aplikaciju za analizu teksta kako bi analiziralo odgovore policajaca na ankete o njihovim stavovima prema obustavljanju policijskih aktivnosti. Murtdžos veruje da postoji mnogo neiskorišćenih informacija u velikim količinama tekstualnih podataka dostupnih policijskim odeljenjima i drugim vladinim agencijama.
Proučavajući pristrasnosti prisutne u policijskim izveštajima, profesor Lovelj je otkrila da mnogi izveštaji izražavaju sumnju u vezi sa žrtvama seksualnog napada, što potencijalno utiče na postupanje u tim slučajevima. Važno je da se ove pristrasnosti adresiraju i da se poboljša kvalitet pisanja izveštaja radi boljeg pružanja podrške žrtvama seksualnog napada. Integracija veštačke inteligencije može pomoći u obuci policajaca da razumeju jedinstvenu prirodu slučajeva seksualnog napada i prepoznaju mogućnost pristrasnosti u svojim izveštajima.
Zaključno, veštačka inteligencija ima potencijal da revolucionariše krivični pravosudni sistem pružajući uvide i analize koje su ranije bile nemoguće ili vremenski zahtevne za ljudske istraživače. Korišćenjem algoritama mašinskog učenja i aplikacija za analizu teksta, policijske agencije mogu unaprediti kvalitet izveštaja i unaprediti istragu i procesuiranje slučajeva seksualnih napada.