Некатегоризовано

Univerzitet Feinberg razvija alat na bazi veštačke inteligencije za optimizaciju medicinskih zapisa

Summary

Roger Smith, student osme godine Medicinsko-naučnog programa Univerziteta Feinberg, radi na razvoju alata zasnovanog na veštačkoj inteligenciji koji ima za cilj rešavanje medicinskih problema u elektronskim zdravstvenim kartonima. Nakon diplomiranja na Univerzitetu Notre Dame 2014. godine, postao je student Medicinsko-naučnog […]

Univerzitet <i>Feinberg</i> razvija alat na bazi veštačke inteligencije za optimizaciju medicinskih zapisa

Roger Smith, student osme godine Medicinsko-naučnog programa Univerziteta Feinberg, radi na razvoju alata zasnovanog na veštačkoj inteligenciji koji ima za cilj rešavanje medicinskih problema u elektronskim zdravstvenim kartonima. Nakon diplomiranja na Univerzitetu Notre Dame 2014. godine, postao je student Medicinsko-naučnog programa Feinberg (MSTP).

U poslednjoj godini medicinskog fakulteta, Smith je završio doktorske studije u laboratoriji Marka Mendila, docenta biohemije i molekularne genetike, gde je proučavao način na koji ćelije raka iskorišćavaju procese neophodne za homeostazu proteina. Planira da se specijalizuje za unutrašnju medicinu, prateći istraživačku putanju, uz dodatnu obuku iz pulmologije i intenzivne nege.

Pročitajte intervju sa Smithom ispod.

Zašto ste odabrali Feinberg?

Poslušajte Smitha ispod.

Smith je izabrao Medicinski fakultet Univerziteta Feinberg pre svega zbog izvanrednog kliničkog obrazovanja. Kao student MD/PhD programa takođe je bio veoma zainteresovan za snažno, visoko-kolaborativno istraživačko okruženje koje je doživelo veliki rast u pogledu finansiranja preko Nacionalnih instituta za zdravlje (NIH) i privatnih izvora. Takođe, nalazi se u samom centru Čikaga, što omogućava pristup svetski poznatoj muzici, hrani, umetnosti i kulturnim događajima. Šećer na kraju za mene je blizina porodici u predgrađima.

Šta vas je inspirisalo da se bavite MD/PhD programom?

Interesovao sam se za medicinsku školu još tokom studija, a pridružio sam se laboratoriji za istraživanje priznajem da bih podržao svoju prijavu za medicinsku školu. Zbilja sam se zaljubio u proces postavljanja novih pitanja i tumačenje podataka kako bih otkrio nova saznanja koja pomera granice biologije. Uticaj istraživanja može prevazići pojedinačnog pacijenta i potencijalno imati uticaja na desetine hiljada pacijenata novootkrivenim otkrićima. MD/PhD obuka bila je prilika da integrišem bogatstvo znanja iz medicinske obuke sa razvojem veština postavljanja izvodljivih, fundamentlnih naučnih istraživačkih pitanja i osmišljavanja rigoroznih eksperimenata za testiranje hipoteza. Obuka za doktorske studije mi je takođe pružila praksu u analizi podataka, prezentaciji i komunikacijskim veštinama koje dopunjuju medicinsku obuku. Kombinacija ovih dveju veština omogućava mi da postavljam bolja pitanja, posebno kada primetim stvari u kliničkim sredinama koje se čine pogodne za dalje istraživanje. Takođe mi pruža bolji uvid u to šta mogu biti neka ograničenja pri prevođenju fundamentalnih naučnih otkrića. Ne da to treba da ograniči inovaciju na bilo koji način, ali samo imajući bolje razumevanje kako se delovi slažu kad se radi o biomedicini.

Koji su vaši istraživački interesi?

Bavim se istraživanjem u oblasti kancerogeneze, pokušavajući da razumem kako ćelije raka iskorišćavaju procese homeostaze proteina kako bi podržale svoje brzo razmnožavanje.

Način na koji volim da razmišljam o tome je sledeći: ako ste ćelija raka koja se brzo deli, morate da stvorite sve ove proteine i morate se pobrinuti da dobro funkcionišu i idu tamo gde treba da idu tokom tog procesa. To je kao rad u odeljenju za pakovanje u Amazonu tokom praznične sezone. Tu postoji ogromna produktivnost i morate se postarati da postoji dobra kontrola kvaliteta za svako pakovanje. Homeostaza proteina je integralni deo koji omogućava ćelijama raka da budu agresivne koliko jesu.

Opšte me interesuje kako ćelije reaguju na stres, bilo da je to kancerogena ćelija lišena hranljivih materija ili kiseonika, ili kako pluća bivaju oštećena i reparirana tokom pneumonije. Sve više sam zainteresovan za to kako imunski sistem upravlja procesom inflamacije kao odgovora na povredu, bilo da je to infekcija ili neka vrsta povrede, i zatim kako taj proces rezultira u prekidu inflamacije kada je vreme da se više ne bude u stanju inflamacije. Takođe me interesuju posledice toga što taj proces ne funkcioniše pravilno na dugoročno zdravlje, posebno u plućima. Specijalizacija u oblasti plućnih bolesti i intenzivne nege omogućila bi mi istraživanje ovih i drugih pitanja u kliničkim i istraživačkim okruženjima.